Proglašenje novih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održano je 17. lipnja u palači Akademije, kada je novim članovima uručena povelja
VIJESTI – Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, prof. dr. sc. Pero Aračić, novi je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Prof. dr. Aračić jedan je od 16 novih članova suradnika izabranih na Izbornoj skupštini 15. svibnja 2014. godine, a član je Razreda za društvene znanosti. Proglašenje novih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održano je 17. lipnja u palači Akademije, kada je novim članovima uručena povelja.
Prof. Pero Aračić rođen je 1. srpnja 1944. godine u selu Grk, općina Bosanski Brod, Bosna i Hercegovina. Nakon osnovne škole, od 1959. do 1961. polazi prva dva razreda klasične gimnazije u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, a od 1961. do 1963. godine treći i četvrti razred gimnazije u Đakovu gdje je i maturirao 1963. godine. Filozofsko-teološki studij na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu upisuje 1965. godine. Godine 1969. zaređen je za svećenika te nakon četiri godine pastoralnog rada, ponajviše u dvjema osječkim župama, 1973. godine polazi na studij pastoralne teologije u Rim, gdje i doktorira 1979. na Papinskom sveučilištu Lateran. U Rimu je, u međuvremenu, završio i specijalizaciju za obiteljskog savjetnika.
Na filozofsko-teološkom studiju u Đakovu, od 1979. do danas, izvodi kolegije iz Pastoralne teologije, Homiletike i Liturgike (do 1987.) Od ostalih zaduženja obnašao je službu prorektora teološkog studija u Đakovu (1987. – 1989.), biskupskog vikara za pastoral (1989. – 1994.), rektora Teologije u Đakovu (1991. – 2003.) te pročelnika Instituta za teološku kulturu laika (1991. – 1997.) i ravnatelja Hrvatske inozemne pastve pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Osim toga, bio je član Komisije za ljudska prava i manjine pri Hrvatskom saboru (1999.-2002.), pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta RH bio je član Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polje filozofija i teologija (2009.- 2013.), a od 2010. predsjednik je u trećem mandatu Udruge pastoralnih teologa Istočne i Srednje Europe.
Uspostavom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu obnaša službu prodekana za znanost (2005. – 2007.), v. d. dekana (2007.-2008.) te službu dekana Fakulteta od 2008. Godine 2009. izabran je u nastavno-znanstveno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju, a vrijedno je spomenuti i da je od 1995. do 2002. pripremio i vodio izgradnju Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice, a od 2009. do 2011. vodio je i izgradnju Studentskog doma pri KBF-a u Đakovu. Davne 1981. pokrenuo je i osnivanje Obiteljskog instituta u okviru Teologije u Đakovu te 1986. potaknuo osnivanja Instituta za teološku kulturu laika. Na taj način pridonio je ustroju novih struktura u Nadbiskupiji a uvođenjem novih pastoralnih programa za cjeloživotno obrazovanje suradnika u crkvenom djelovanju, osobito organiziranjem više od 124 cjelodnevnih seminara, te uvođenjem Specijalističkog poslijediplomskog studija iz Pastoralne teologije na KBF-a u Đakovu, značajno je pridonio i trajnoj formaciji teologa i crkvenih suradnika.
Autor je brojnih članaka iz područja pastoralne teologije, voditelj i član desetak međunarodnih projekata iz pastoralne teologije, od kojih je vrijedno istaknuti: sudjelovanje na međunarodnom projektu Pastoralna teologija u postkomunističkim zemljama – Projekt POST (1997.-2001.), od 1997. do 2002. vodi međunarodni projekt AUFBRUCH za Hrvatsku, od 1999. do 2002. sudjeluje u međunarodnom projektu European Values Study (EVS) s temom o važnosti braka i obitelji, godine 2000. sudjeluje u međunarodnom istraživačkom projektu Priester 2000 (Svećenik 2000), godine 2002. sudjeluje u znanstvenom projektu Komparativna europska studija vrednota: Hrvatska i Europa, a od 2007. vodi znanstveni projekt Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života, odobren od MZOŠ RH (br.282-0000000-0780). Osim toga, bio je organizator, voditelj te aktivni sudionik brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova pridonoseći tako interdisciplinarnom sučeljavanju različitih tema s teoloških, biblijskih, socioloških, psiholoških i didaktičkih vidika.
Autor je i brojnih znanstvenih i stručnih radova, objavljenih u domaćim i stranim teološko-pastoralnim časopisima. Od 16 objavljenih knjiga, dvije su izdane u inozemstvu i na stranom jeziku. Objavio je i 61 izvorni znanstveni rad, od kojih je šest objavljeno na stranom jeziku i u inozemnim publikacijama. Od 30 stručnih radova, jedan je također objavljen u inozemnoj publikaciji. Ukupno se radi o 91 objavljenom naslovu znanstvenog karaktera u kojima je značajno pridonio pastoralnoj znanosti u Hrvatskoj, a na osobit način studiju braka i obitelji te stvaranju novih oblika crkvenog djelovanja na ovom području. Dovoljno je spomenuti da su upravo njegovom zaslugom uvedeni Tečajevi priprave za brak (tečajevi za zaručnike).
Za svoj rad, godine 1994. odlikovan je čašću Kapelana Njegove Svetosti, nositelj je Spomenice domovinske zahvalnosti (1996.), a 2013. dodijeljena mu je Godišnja nagrada grada Đakova.
Vladimir Dugalić
